14 Kad su apostoli Barnaba i Pavao to čuli, razdriješe svoje haljine, skočiše među narod i povikaše 15 govoreći: “Ljudi, zašto to činite? I mi smo samo ljudi kao i vi, s istim osjećajima kao vi, i donosimo vam radosnu vijest, da se od ovih ispraznih stvari obratite k živome Bogu, koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima. 16 U prošlim naraštajima dopuštao je svim narodima da idu svojim putem. 17 Ipak nije ostavio sebe bez svjedočanstva: činio je dobro, davao vam s neba kišu i plodna vremena, punio vaša srca jelom i radošću. 18 I tim riječima jedva su spriječili mnoštvo da im prinosi žrtve.”
