Baruch (Bento, Benedictus) Spinoza (1632. – 1677.) bio je nizozemski filozof portugalsko‑židovskog podrijetla. Spinoza je stekao priznanje kao jedan od velikih racionalista filozofije 17. stoljeća, ponajviše zbog svog djela „Etika“, u kojem se suprotstavio Descartesovom shvaćanju odvojenosti uma i tijela.
Za Spinozu su pojedinačne stvari samo skupovi svojstava unutar određenih područja prostora. Kao što je rumenilo na licu samo skup osobina na jednom dijelu lica, tako je i osoba skup osobina „na jednom dijelu“ supstancije. Zbog toga smo mi prolazni, jer smo samo način postojanja jedne jedine supstancije.
Prema Descartesu, riječ „supstancija“ odnosi se i na Boga i na stvorenu supstanciju. Spinoza, međutim, poriče da božanska i stvorena supstancija mogu biti različite supstancije. Na primjer, konačni umovi sami po sebi nisu supstancije, nego načini postojanja mišljuće supstancije. Spinoza se slaže s Descartesom da je Bog uzrok svih stvari. Ipak, Spinozin Bog nema volju ni osobnost. Spinoza ne smatra da je Bog uzrok neke mentalne radnje kojom se svemir stvara „izvana“ činom volje, nego uzrok iz kojeg se svemir razvija iz njegove vlastite nužnosti. Za njega je logična nužna posljedica isto što i uzročna veza. Zato sve stvari slijede iz logičke i uzročne nužnosti iz Božje vječne i beskonačne prirode.
