George Berkeley (1685. – 1753.) bio je briljantni anglo‑irski filozof ranog novog vijeka. Jedno od njegovih glavnih postignuća bio je razvoj idealizma, stajališta koje poriče postojanje materijalne tvari. Berkeley tvrdi da se stvarnost sastoji isključivo od umova i njihovih ideja, tako da su stolovi i stolci samo ideje u umovima promatrača.
Berkeley je poznat i po svojoj kritici apstrakcije, koju smatra iluzornom i nedostižnom. U tom kontekstu Berkeley kritizira Lockea, koji sugerira da um izdvaja nešto zajedničko i slično u svim pojedinačnim predmetima i tako stvara novu, apstraktnu ideju. Berkeley pokazuje da je nemoguće, na primjer, stvoriti apstraktnu ideju kretanja odvojenu od tijela koje se kreće, jer ono ne smije ni hodati, ni letjeti, ni puzati. Isto tako, ne možemo sebi predočiti apstraktnu ideju tijela, jer ono mora biti ili bijeli, crni, tamni, pogrbljeni, visoki ili niski čovjek. Umjesto apstraktnih ideja, Berkeley smatra da možemo oblikovati opću ideju koja predstavlja ili stoji za sve druge pojedinačne ideje iste vrste. Na primjer, kada kažemo “kretanje”, mislimo na bilo koje tijelo u pokretu, bilo da leti, puže ili hoda, a sve to ispravno spada pod tu opću riječ.
