Søren Kierkegaard (1813. – 1855.) bio je danski filozof, teolog, književni kritičar i pjesnik, čija su djela snažno utjecala na filozofiju, teologiju, književnost i psihologiju 20. stoljeća. Kierkegaard je također poznat kao prvi egzistencijalistički filozof. Smatrao je da je svaki pojedinac (a ne religija ili društvo) sam odgovoran za to da svom životu da smisao.
O vjeri:
Kierkegaard je naglašavao da imati vjeru u isto vrijeme znači i sumnjati. Drugim riječima, da bi netko uistinu imao vjeru u Boga, treba shvatiti da su njegova vlastita uvjerenja o Bogu podložna sumnji. Osoba koja vjeruje u Boga bez ikakve sumnje nije istinski religiozna, nego lakovjerna, jer vjera ne bi imala pravu snagu bez osobne predanosti i truda da se vlastita uvjerenja opravdaju. U tom smislu Kierkegaard ističe važnost sebstva, koje je utemeljeno na samorefleksiji.
O tjeskobi (angstu):
Kierkegaard je prvi upotrijebio pojam angst kako bi opisao snažan osjećaj strepnje i neodređenog straha. Na danskom riječ znači „tjeskoba“, a taj se pojam kasnije ponovno javlja u egzistencijalističkim djelima Heideggera, Nietzschea i Sartrea. Posebno je važno da tjeskoba nosi značenje slobode izbora, koja je dvosmislena. S jedne strane, tjeskoba je pretpostavka za grijeh. Kierkegaard daje primjer tjeskobe koja se javlja kod Adama kad mora odlučiti hoće li pojesti zabranjeni plod ili ne. Bio je slobodan birati, ali je pojeo plod i počinio grijeh. S druge strane, tjeskoba nas upozorava na naše izbore i osobnu odgovornost. Tako nas iskustvo tjeskobe dovodi do promišljene svijesti o vlastitom identitetu i mogućnostima.
